Nekada su
ljudi voleli brendove. Pronalazili su određeni brend koji im odgovara i držali
ga se. Bili su mu verni čak i pri promeni cene ili određenih karakteristika.
Poistovećivali su se određenim brendovima na osnovu kulture brenda i želeli su
da ih drugi ljudi prepoznaju i vežu za određeni sloj društva ili osobinu na
osnovu toga što koriste taj brend.
Nakon konstantnog korišćenja određenog proizvoda duži period, taj proizvod postaje navika za potrošača i nastavlja da ga redovno kupuje i koristi. Tako nastaje lojalnost brendu koja je omogućila redovnu i veliku prodaju mnogih kompanija, a takođe dovela do njihovog velikog uspeha.
Pad prodaje
određenih kategorija proizvoda kao što su gotove žitarice zbog smanjene
relevantnosti je razumljiva. Nekada su se žitarice smatrale brzim doručkom koji
bi se deca mogla pripremiti za sebe, a sada je to neprihvatljiva opcija koja
zahteva i mleko, prljave sudove, veliku količinu ugljenih hidrata i ne može se
poneti van kuće.
Ali, kod većine drugih proizvoda je došlo do promene načina kupovine i svesti potrošača o značaju ovih proizvoda. Potrošači su sada informisaniji nego ikad, dostupne su im informacije svuda i postaju mnogo zahtevniji. Sve to dovodi do promena u kompletnom poslovanju multinacionalnih kompanija. Standard za podbacivanje brenda više nije neuspeh brenda kao takvog, već njegova nesposobnost da izgleda kao potpuno nova i zanimljiva opcija u svakom pojedinačnom ciklusu kupovine.

Šta je ubilo lojalnost brendu?
Potrošači su počeli da shvataju da kada su
lojalni samo jednom brendu, to je kao da stavljaju glavu u pesak dok se žurka
odvija oko njih. Prosto propuštaju mnogo prilika i dobrih proizvoda. Nemaju
mogućnost da istraže alternative i isprobaju nešto novo. Potrošači vole da
imaju izbor, a posebno u modernom dobu kada je broj opcija veliki.
Posao i lojalnost
Ranije nije bilo otkaza već je kraj radnog veka
označavao i prestanak rada u nekoj kompaniji, uz zlatan sat i penziju.
Zatim su korporativna otpuštanja postala
uobičajena metoda izlaska iz kompanije. I poslodavci i radnici su saznali da je
njihov odnos praktičniji nego sentimentalan. Radna snaga je postepeno postajala
sve ugodnija sa novim standardom.
Danas bi teško jednog milenijalca mogli da
nateramo da za istu kompaniju radi trideset godina. U duhu „vi niste moj šef“,
više ljudi je samozaposleno nego ikada ranije. Predviđa se da će trend
samozaposlenih rasti u budućnosti.
Korišćenje modernih tehnologija i napredak Interneta omogućili su da vidimo dalje i da se ne držimo onoga što znamo i što smo čuli. Svesni smo da se sve konstantno menja i da bi se trebalo prilagođavati.

Tema svih ovih trendova mogla bi se okarakterisati kao nepoverenje, ali stvarnost je zapravo drugačija. "Novo" je bolje nego "poznato". Ljudi vole inovacije i dosadni su im proizvodi koji slave stogodišnjicu iako ukazuju na kvalitet i tradiciju.
Mnogi brendovi
shvatili su da se stanje na tržištu, kao i marketing trendovi menjaju. Oni
prepoznaju da uspostavljanje i održavanje stalnih veza između potrošača i
njihovih brendova postaje sve manje i manje realno. Umesto toga, te kompanije
moraju nastaviti da transformišu svoje ponude kako bi tretirale svaku kupovinu
kao pobedu i ulagale u inovacije koje zadovoljavaju stalnu potrebu za promenom.
Životna
lojalnost potrošača više nije valjani cilj poslovanja, jer koliko god odgovara
proizvođačima, jednostavno, više uopšte nema smisla za potrošače.